Plašite li se konkurencije?

Pre nekoliko godina, jedna koleginica me je na seminaru pitala da li se plašim da će neko nekad da dođe na moj seminar i reši da i on/ona napravi nešto slično, ili još bolje. Toliko sam bila iznenađena pitanjem da znam da sam se, prosto, zbunila. Jedino čega se sećam da sam joj tada rekla je da ja baš i priželjkujem da idem na predavanja ljudi koji će me motivisati, dati nova znanja i proširiti moje “mape”.

Po njenom izrazu lica, bilo mi je jasno da nisam dala dobar odgovor i da je nisam razumela. Zapravo, ona se brinula o dve stvari – o zaštiti autorskih prava i konkurenciji. U tom trenutku, ja sam bila daleko i od jednog i od drugog razmišljanja. Ne dugo posle ovog razgovora, prvi put sam se susrela sa pokušajem kradje mog autorskog dela i naučila tešku životnu lekciju. Ako je neko rešio da te pokrade, malo šta možeš da učiniš. Ipak, ako si dovoljno dugo u svom poslu, ako radiš dobro i pošteno, onda pravi ljudi prepoznaju šta je čije.

Konkurencija, da li je ima i šta raditi sa njom, pitanje je koje stalno dobijam, posebno od kada su počele da se otvaraju mnogobrojne muzičke radionice, prvenstveno u Beogradu. Svako ko je bar jednom bio na nekom mom predavanju ili seminaru zna da ja želim da sa učesnicima podelim sva svoja znanja. Zamislite kako bi to bilo licemerno da oni dodju na predavanje, žele nešto da nauče, da se usavrše, otvore svoju radionicu ili školu a ja neću da im dam znanje po koje su došli. Zašto? Da ne bi to znanje iskoristili i postali moja konkurencija? Svako ko razume da je znanje vredno samo kada se deli, razumeće i da nema veće radosti od toga da nekog nešto naučiš, da mu pomogneš ili ga motivišeš.

Ja sam Bim Bam otvorila pre 6 godina. Prvih par godina je to bila jedina muzička radionica za bebe u Beogradu. U poslednjih nekoliko godina je otvoreno još nekoliko. I sad zamislite: koliko ima beba u Beogradu? Koliko treba ja da radim dnevno da bih sve beogradske bebe primila u Bim Bam? Dakle, nemam ja konkurenciju niti sam ja nekome konkurencija. Ja imam kolege koji rade slično ili drugacije, bolje ili lošije, ali oni su kolege a ne konkurencija. Mi treba da znanja razmenjujemo da bi deca od toga imala najviše koristi.

Moje koleginice Bim Bam treneri, od mene uvek slušaju o tome da ne razmišljaju o tome kako drugi rade i da li će roditelji prepoznati kvalitet. Ako i vas to brine, zapamtite da svako dobije svog učitelja baš onakvog kakav mu treba, baš onda kada mu treba. Tako ste i vi dobijali svoje učitelje i tako ste i vi nekome postali učitelj, iako možda nemate radnog rana u prosveti. Dokle god radite najbolje što možete, stalno učite, sami se razvijate i živite to što radite, nećete imati konkurenciju. Nikada.

Verujte mi na reč.

Marijana Milošević

Bim Bam

Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu.

Leave a comment